- dovábiti
- dovábiti (koga, što) svrš. 〈prez. dòvābīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. dòvābljen〉 {{c=0}}1. {{001f}}primamiti vabeći, zovući uzvicima vabljenja {{/c}}[pi-pi-pi za piliće i kokoši{{c=0}};{{/c}} li-li za patke] {{c=0}}ili služeći se vapkom za divljač 2. {{001f}}{{/c}}pren. {{c=0}}gnjaveći i uporno nastojeći postići da tko dođe ili da se odazove pozivima{{/c}}
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.