dostavljač — dostàvljāč m <G dostavljáča> DEFINICIJA 1. onaj čiji je posao da dostavlja; kurir, transportni službenik 2. neob. dojavljivač, doušnik, potkazivač, denuncijant ETIMOLOGIJA vidi dostaviti … Hrvatski jezični portal
dostavljáč — a m (á) kdor komu kaj dostavlja: dostavljač ni izročil pošte o pravem času; dostavljač časopisov, kruha; dostavljač pri trgovskem podjetju … Slovar slovenskega knjižnega jezika
brzòteča — ž 1. {{001f}}zast. dostavljač, raznosač (brzojava); pismonoša 2. {{001f}}pov. onaj koji nosi vijesti na veliku daljinu; skoroteča … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
kùrīr — m 〈G kuríra, V k‹rīru〉 1. {{001f}}pov. onaj koji prenosi poštu i vijesti na veće daljine ili iz mjesta u mjesto; teklič, skoroteča, glasonoša 2. {{001f}}službenik koji prima poštu za ustanovu ili poduzeće i raznosi je; dostavljač ✧ {{001f}}njem.… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
kurir — kùrīr m <G kuríra, V kȕrīru> DEFINICIJA 1. pov. onaj koji prenosi poštu i vijesti na veće daljine ili iz mjesta u mjesto; glasonoša, skoroteča, teklič 2. službenik koji prima poštu za ustanovu ili poduzeće i raznosi je; dostavljač… … Hrvatski jezični portal
brzoteča — brzòteča ž DEFINICIJA 1. zast. dostavljač, raznosač (brzojava); pismonoša 2. pov. onaj koji nosi vijesti na veliku daljinu; skoroteča ETIMOLOGIJA v. brz + v. teći … Hrvatski jezični portal
dostavljačica — dostavljàčica ž DEFINICIJA v. dostavljač ETIMOLOGIJA vidi dostaviti … Hrvatski jezični portal
póšten — tna o prid. (ọ̑) nanašajoč se na pošto: poštni delavec, dostavljač / poštni promet; poštne storitve / poštni nabiralnik; poštno poslopje / poštni golob golob, ki se uporablja za prenašanje sporočil; poštni obrazec; dostavni poštni okoliš; poštni … Slovar slovenskega knjižnega jezika
potóvnica — e ž (ọ̑) knjiž. smer potovanja, maršruta: dati, določiti potovnico ♦ ptt popis poti, ki jo mora opraviti dostavljač pri dostavi pošiljk v okoliška naselja … Slovar slovenskega knjižnega jezika