- dopùstiv
- dopùstiv prid. 〈odr. -ī〉 {{c=0}}koji se može dopustiti, {{/c}}opr. nedopustiv
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
dopùstiv
Look at other dictionaries:
dopustiv — dopùstiv prid. <odr. ī> DEFINICIJA koji se može dopustiti, opr. nedopustiv ETIMOLOGIJA vidi dopustiti … Hrvatski jezični portal
dopùstivo — pril. na dopustiv način … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
casus — (izg. kȃzus) m DEFINICIJA 1. zasebna činjenica; slučaj 2. pravn. a. pov. u rimskom pravu slučaj nastale štete ili onemogućenja izvršavanja obveze b. radnja koja ima obilježje krivičnog djela, ali nema krivnje počinitelja 3. lingv. zast. padež… … Hrvatski jezični portal
dopustivo — dopùstivo pril. DEFINICIJA na dopustiv način ETIMOLOGIJA vidi dopustiti … Hrvatski jezični portal
