- dopušténje
- dopušténje sr {{c=0}}čin kojim se što dopušta; odobrenje, dozvola⃞ {{001f}}{{/c}}s ∼m {{c=0}}formula u razgovoru kao najava nekih smjelijih, manje pristojnih ili nešto grubljih riječi{{/c}}
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
dopušténje
Look at other dictionaries:
dopuštenje — dopušténje sr DEFINICIJA čin kojim se što dopušta; odobrenje, dozvola, pripust FRAZEOLOGIJA s dopuštenjem formula u razgovoru kao najava nekih smjelijih, manje pristojnih ili nešto grubljih riječi ETIMOLOGIJA vidi dopustiti … Hrvatski jezični portal
indult — ìndult m DEFINICIJA pravn. 1. zakonom ili zakonitim činom određeno odgađanje roka plaćanja; moratorij, pomilovanje (u feudalnom pravu produženje roka u kojem se mora zatražiti posjed lenskog dobra; u crkvenom pravu dopuštenje služenja osobitim… … Hrvatski jezični portal
dȍzvola — dȍzvol|a ž dopuštenje, odobrenje za što u usmenom ili pisanom službenom obliku [tražiti ∼u; dobiti ∼u; izdati ∼u] ∆ {{001f}}vozačka ∼a dokument koji daje pravo vožnje motornim vozilom; radna ∼a sociol. službena isprava koja potvrđuje da osoba… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
dozvola — dȍzvola ž DEFINICIJA dopuštenje, odobrenje za što u usmenom ili pisanom službenom obliku [tražiti dozvolu; dobiti dozvolu; izdati dozvolu; vozačka dozvola dokument koji daje pravo vožnje motornim vozilom] SINTAGMA radna dozvola sociol. službena… … Hrvatski jezični portal
dopušćénje — sr lokal. dopuštenje, {{001f}}{{c=1}}usp … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
dopùstiti — dopùstit|i (što, komu) svrš. 〈prez. dòpustīm, pril. pr. īvši, prid. trp. dòpušten〉 1. {{001f}}dati kome slobodu ili mogućnost da što radi; dozvoliti [∼i da se djeca ovdje igraju] 2. {{001f}}dati dopuštenje ili se složiti sa čime; odobriti [∼e da… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
izmòliti — (što) svrš. 〈prez. ìzmolīm, pril. pr. īvši, prid. trp. ìzmoljen〉 1. {{001f}}obaviti moljenje, izgovoriti molitvu 2. {{001f}}dobiti, postići što moljenjem, molbama [∼ dopuštenje za izlaz] … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
koncèsija — ž 1. {{001f}}pravn. pol. odstupanje od svog prava, stava, gledišta i sl. u korist druge strane da bi se postigao sporazum; ustupak, dopuštenje, popuštanje (u političkim pregovorima i sl.) 2. {{001f}}ekon. pravn. a. {{001f}}oslobađanje neke osobe… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
licencírati — (koga, što) dv. 〈prez. licèncīrām, pril. sad. ajūći, pril. pr. āvši, gl. im. ānje〉 1. {{001f}}dopustiti/dopuštati upotrebu čega; odobriti/odobravati 2. {{001f}}dobiti/dobivati dozvolu (obavljanje kakve djelatnosti, sportskog nastupa) 3.… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
mȍći — mȍći1 (što) dv. 〈prez. mògu, mȍžeš, za predbuduću radnju mȍgnēm, aor. mògoh, impf. mȍgāh, pril. sad. mȍgūći, pril. pr. mȍgāvši, prid. rad. mȍgao/mȍgla ž〉 1. {{001f}}imati, izraziti mogućnosti [može biti tako kako govoriš; mogu i doći ako… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
