- mȍći
- mȍći1 (što) dv. 〈prez. mògu, mȍžeš, za predbuduću radnju mȍgnēm, aor. mògoh, impf. mȍgāh, pril. sad. mȍgūći, pril. pr. mȍgāvši, prid. rad. mȍgao/mȍgla ž〉 {{c=0}}1. {{001f}}imati, izraziti mogućnosti {{/c}}[može biti tako kako govoriš; mogu i doći ako želite] {{c=0}}2. {{001f}}imati dopuštenje {{/c}}[možeš ići; mogu li ući] {{c=0}}3. {{001f}}izražavati nesigurnost {{/c}}[može li danas čovjek biti siguran na ulici] {{c=0}}4. {{001f}}izražavati ironiju {{/c}}[tko je ovaj čovjek, mogu li pitati]{{c=0}}⃞ {{001f}}{{/c}}A{{c=0}}.{{/c}} može! {{c=0}}sve je u redu, moguće je tako, učinite kako ste rekli, slažem se, nema problema (skraćen i vrlo ležeran odgovor na neku ponudu, posluživanje jela ili pića ili kao odgovor na neki prijedlog); {{/c}}ne ∼ ne + inf. {{c=0}}(za opis radnje koja se neodoljivo nameće, kojoj se nije moguće oduprijeti) {{/c}}[kad vidim kako zlobni pate ne mogu ne uživati]{{c=0}}; {{/c}}ne mogu od {{c=0}}hvata me, muči me, ne da mi mira, drži me {{/c}}[ne mogu od znatiželje; ne mogu od smijeha; ne mogu od muke]{{c=0}}; {{/c}}što se može {{c=0}}(najčešće kao pitanje koje ne traži odgovora) ništa se ne može učiniti; {{/c}}tko mi šta može {{c=0}}1. {{001f}}(u 1. l. jd) pitanje koje ne traži odgovora u zn. nitko mi ništa ne može, mogu provoditi svoju volju kako želim, moji neprijatelji ili zlonamjerni ljudi nemaju načina da mi naškode 2. {{001f}}(ne govori se u 1. licu jd, nego se opisuje onaj tko se ponaša pretjerano samouvjereno, samovoljno ili umišljeno) {{/c}}[radi što hoće, tko mu šta može]{{c=0}};{{/c}} {{c=0}}ja pa ja; ja sam tko sam; nitko mi nije ravan; {{/c}}B. kad sam mog(a)o nisam mog(a)o a sad mogu pa ne mogu iron. {{c=0}}okolnosti se u životu uvijek tako slažu da čovjek nikada nema pravu priliku u pravo vrijeme; {{/c}}koga nema bez njega (toga) se može posl. {{c=0}}nitko nije takav da se bez njega ne bi moglo; nitko nije nezamjenjiv; nitko nije od Boga dan; svaki čovjek je zamjenjiv na poslu; moramo se snaći sami (kad netko ne dođe po dogovoru da radi neki posao); {{/c}}mogu pa hoću {{c=0}}(kaže se za onoga ili kaže onaj koji ima velike materijalne mogućnosti koje obilno koristi) u stanju sam i provodim što želim, imam novaca i hoće mi se, kad imam mogućnosti onda to i iskorištavam; {{/c}}može biti {{c=0}}možda; {{/c}}može mi se {{c=0}}imam mogućnosti da provedem što hoću; okolnosti mi idu naruku; sve mi ide u prilog; u stanju sam da provodim svoje prohtjeve; hoće mi se; mogu pa hoću; volja me je; može mi biti; ćeif mi je; {{/c}}ne mogu (možeš itd.) a da ne {{c=0}}moram, ne mogu izdržati, ne mogu odoljeti {{/c}}[kad vidim kolač ne mogu a da ne probam]{{c=0}}; {{/c}}sve se može kad se hoće {{c=0}}snažnoj volji ništa ne stoji na putu, uz jaku volju svaki cilj je ostvariv{{/c}}————————mȍći2 ž mn 〈G mn mòćī〉 {{c=0}}materijalni ostaci iz zemaljskog života blaženika i svetaca (kosti, kosa, dijelovi odjeće i predmeti i sl.) prema kojima vjernici pristupaju s velikim poštovanjem (prema stcsl. mošti, term. u istočnom obredu); relikvije{{/c}}
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.