- dobročínstvo
- dobročínstvo sr 〈G mn -tāvā/-ā〉 {{c=0}}djelo onoga koji čini drugome dobro; dobro djelo{{/c}}
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
dobročínstvo
Look at other dictionaries:
dobročinstvo — dobročínstvo sr <G mn tāvā/ ā> DEFINICIJA djelo onoga koji čini drugome dobro, dobro djelo ETIMOLOGIJA v. dobar + v. čin … Hrvatski jezični portal
dobročinilac — dobročìnilac m <G ioca, V ioče, N mn ioci> DEFINICIJA v. dobročinitelj ETIMOLOGIJA vidi dobročinstvo … Hrvatski jezični portal
dobročinitelj — dobročìnitelj m DEFINICIJA onaj koji čini dobra djela; dobročinac, dobročinilac ETIMOLOGIJA vidi dobročinstvo … Hrvatski jezični portal
dobročiniteljica — dobročinitèljica ž DEFINICIJA v. dobročinka ETIMOLOGIJA vidi dobročinstvo … Hrvatski jezični portal
dobročinka — dobròčīnka ž <G mn ā/ ī> DEFINICIJA v. dobročinilac ETIMOLOGIJA vidi dobročinstvo … Hrvatski jezični portal
dobročinac — dobročínac m <G dobròčīnca, N mn nci, G dobròčīnācā> DEFINICIJA v. dobročinitelj ETIMOLOGIJA vidi dobročinstvo … Hrvatski jezični portal
ejluk — èjluk m <N mn uci> DEFINICIJA reg. ekspr. 1. djelo onoga koji drugom čini dobro; dobročinstvo, plemenit čin, sevap, milost, milodar [učiniti ejluk] 2. plemenitost, dobrota ETIMOLOGIJA tur. eyilik, iyilik ← eyi, iyi: dobar + lik … Hrvatski jezični portal
har — hȃr m DEFINICIJA arh. 1. čar, zahvalnost, korist [to ti je za har] 2. dobro djelo, milost, dobročinstvo ETIMOLOGIJA tur. ar ← arap. ̔ār ← grč. kháris: zahvalnost … Hrvatski jezični portal
