- djèlitelj
- djèlitelj {{c=0}}({{/c}}djelitèljica ž{{c=0}}){{/c}} m {{c=0}}1. {{001f}}onaj koji dijeli; djelilac 2. {{001f}}{{/c}}mat., {{c=1}}v. {{ref}}divizor{{/ref}}{{/c}}
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
djèlitelj
Look at other dictionaries:
djelitelj — djèlitelj m DEFINICIJA v. djelilac ETIMOLOGIJA vidi dio … Hrvatski jezični portal
djèlilac — m 〈G ioca, N mn ioci〉, {{c=1}}v. {{ref}}djelitelj (1){{/ref}} … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
dìvīzor — m mat. broj kojim se dijeli; djelitelj, opr. dividend ∆ {{001f}}∼ prirodnog broja svaki prirodni broj kojim je taj broj djeljiv (bez ostatka) … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
mjȅra — mjȅr|a ž 〈G mn mjêrā〉 1. {{001f}}term. standard ili sustav koji se upotrebljava za mjerenje veličine, količine ili stupnja 2. {{001f}}mat. funkcija s posebnim svojstvima, zadanim na temelju apstrahiranja intuitivnih pojmova duljine, ploštine,… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
názīvnīk — m 〈N mn īci〉 mat. djelitelj u razlomku, broj u razlomku (ispod razlomačke crte) koji označava na koliko je jednakih dijelova podijeljen prirodni broj [najmanji zajednički ∼]; imenitelj … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
raub — ràub m DEFINICIJA reg. 1. zast. vrsta kartaške igre u kojoj djelitelj uzima otkriveni adut 2. rib. u slatkovodnom ribarstvu, udičarski pribor sa živim mamcem ETIMOLOGIJA vidi rauber … Hrvatski jezični portal
mjera — mjȅra ž <G mn mjȇrā> DEFINICIJA 1. term. standard ili sustav koji se upotrebljava za mjerenje veličine, količine ili stupnja 2. mat. funkcija s posebnim svojstvima, zadanim na temelju apstrahiranja intuitivnih pojmova duljine, ploštine,… … Hrvatski jezični portal
meristem — merìstem m DEFINICIJA bot. tvorno tkivo kod biljaka građeno od stanica koje trajno zadržavaju sposobnost diobe ETIMOLOGIJA grč. meristḗs: djelitelj … Hrvatski jezični portal
nazivnik — názīvnīk m <N mn īci> DEFINICIJA mat. djelitelj u razlomku, broj u razlomku (ispod razlomačke crte) koji označava na koliko je jednakih dijelova podijeljen prirodni broj [najmanji zajednički nazivnik]; imenitelj ETIMOLOGIJA vidi nazvati … Hrvatski jezični portal
dividirati — dividírati (koga, što) dv. <prez. divìdīrām, pril. sad. ajūći, pril. pr. āvši, prid. trp. divìdīrān, gl. im. ānje> DEFINICIJA knjiš. rij. (po)dijeliti ETIMOLOGIJA lat. dividere ≃ dividendum: dividend ≃ dividendus: ono što treba podijeliti ≃ … Hrvatski jezični portal
