Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
distonija — distònija2 ž DEFINICIJA pat. poremećaj normalnog tonusa u žilama, mišićima ili živcima [neurovegetativna distonija] ETIMOLOGIJA dis 1 + tonija … Hrvatski jezični portal
distonija — distònija1 ž DEFINICIJA glazb. netočno, nečisto, »falš« sazvučje, usp. disonanca ETIMOLOGIJA dis 2 + tonija … Hrvatski jezični portal
distoníja — e ž (ȋ) med. motnja mišičnega ali žilnega napona: iskati zdravniško pomoč zaradi distonije … Slovar slovenskega knjižnega jezika
tòrzijskī — tòrzijsk|ī prid. koji se odnosi na torziju [∼a distonija] ∆ {{001f}}∼a vaga tehn. vaga koja mjeri električne i magnetske sile te veoma male mase s pomoću torzije napete niti … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
torzijski — tòrzījskī prid. DEFINICIJA koji se odnosi na torziju [torzijska distonija]; torzioni ETIMOLOGIJA vidi torzija … Hrvatski jezični portal
diston — dìstōn m <G distóna> DEFINICIJA distonacija, distoniranje, usp. distonirati ETIMOLOGIJA vidi distonija … Hrvatski jezični portal
distonacija — distonácija ž DEFINICIJA glazb. odudaranje od pravog tona, odstupanje u pjevanju, nedostizanje tona ETIMOLOGIJA vidi distonija … Hrvatski jezični portal
distoničar — distòničar m DEFINICIJA pat. onaj koji pati od distonije ETIMOLOGIJA vidi distonija … Hrvatski jezični portal
distonirati — distonírati (Ø) dv. <prez. distònīrām, pril. sad. ajūći, pril. pr. āvši, prid. trp. distònīrān, gl. im. ānje> DEFINICIJA 1. (ot)pjevati u krivom tonu, pogrešno (od)svirati; falširati 2. pren. odudariti/odudarati od čega, ob. na nezgodan ili … Hrvatski jezični portal
