diskreditirati — diskreditírati (koga, što) dv. <prez. diskredìtīrām, pril. sad. ajūći, pril. pr. āvši, gl. im. ānje> DEFINICIJA 1. (po)kvariti, uništiti/uništavati čiju reputaciju; osramotiti 2. prouzročiti da se u što sumnja (svojim postupkom proigrati… … Hrvatski jezični portal
diskreditírati — am dov. in nedov. (ȋ) odvzeti veljavo, ugled: s temi izjavami so ga popolnoma diskreditirali; njegovo ravnanje ga je diskreditiralo v očeh tovarišev; s svojim nastopom so se diskreditirali / ta gledališka interpretacija je delo diskreditirala… … Slovar slovenskega knjižnega jezika
rázlika — rázlik|a ž 〈D L ici〉 1. {{001f}}stanje u kojem su dva predmeta, pojave ili živa bića drukčija, ne nalikuju, različita jedno od drugoga 2. {{001f}}element, čimbenik u kojima se oni razlikuju 3. {{001f}}a. {{001f}}stupanj različitosti b.… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
razlika — rázlika ž <D L ici> DEFINICIJA 1. stanje u kojem su dva predmeta, pojave ili živa bića drukčija, ne nalikuju, različita jedno od drugoga 2. element, čimbenik u kojima se oni razlikuju 3. a. stupanj različitosti b. količina u kojoj se dvije… … Hrvatski jezični portal
diskreditacija — diskreditácija ž DEFINICIJA 1. kvarenje, uništenje nečijeg dobrog glasa, reputacije; obeščašćenje, sramota 2. gubitak ili gubljenje povjerenja; dvojbenost ETIMOLOGIJA vidi diskreditirati … Hrvatski jezični portal
diskreditiran — diskredìtīran prid. <odr. ī> DEFINICIJA koji je uništio svoju reputaciju; koji je osramoćen ETIMOLOGIJA vidi diskreditirati … Hrvatski jezični portal
diskreditíranje — a s (ȋ) glagolnik od diskreditirati: vsa propaganda je bila usmerjena v diskreditiranje zunanje politike … Slovar slovenskega knjižnega jezika
