dionìzījskī

dionìzījsk|ī prid. {{c=0}}1. {{001f}}a. {{001f}}koji se odnosi na Dioniza b. {{001f}}koji je pun strasti {{/c}}[∼i poriv]{{c=0}};{{/c}} {{c=0}}ekstatički, {{/c}}opr. apolonski {{c=0}}2. {{001f}}{{/c}}meton. {{c=0}}koji je pijan od veselja; nesputan, raspojasan, raskalašen

∆ {{001f}}{{/c}}∼e svečanosti, {{c=1}}v. {{ref}}dionizije{{/ref}}{{/c}}{{c=0}}; {{/c}}∼o slavlje {{c=0}}raspojasano, jelom a naročito vinom obilato slavlje{{/c}}