Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
dihotomija — dihotòmija ž DEFINICIJA 1. fil. odnos dvaju oprečnih pojmova; opreka 2. log. podjela rodnog pojma na dva niža, međusobno proturječna pojma 3. lingv. dvočlana (binarna) opozicija elemenata koji se međusobno uvjetuju i pretpostavljaju ETIMOLOGIJA… … Hrvatski jezični portal
dihotomíja — e ž (ȋ) knjiž. delitev, ločevanje na dva med seboj nasprotna dela: dihotomija med fizičnim in umskim delom … Slovar slovenskega knjižnega jezika
dihotoman — dȉhotōman prid. <odr. mnī> DEFINICIJA koji je u dihotomiji s kim ili čim; oprečan, protivan, suprotan ETIMOLOGIJA vidi dihotomija … Hrvatski jezični portal
dihotomizam — dihotomìzam m <G zma> DEFINICIJA fil. mišljenje o biti čovjeka prema kojemu se on sastoji od dva »dijela«, od tijela i duše, sva se svjesnost pripisuje duši, a tjelesno tijelu ETIMOLOGIJA vidi dihotomija … Hrvatski jezični portal
dihotómičen — čna o (ọ) pridevnik od dihotomija: dihotomična delitev pojmov … Slovar slovenskega knjižnega jezika
