- dȁh
- dȁh {{c=0}}({{/c}}dȃh{{c=0}}){{/c}} m 〈N mn -ovi/dȁsi jez. knjiž.〉 {{c=0}}1. {{001f}}ono što izdišu živa bića 2. {{001f}}izdisanje i udisanje; sapa 3. {{001f}}lagano strujanje zraka 4. {{001f}}miris, vonj; zadah∆ {{001f}}{{/c}}∼ proljeća (vjetra) {{c=0}}nagovještaj, trag proljeća (vjetra); {{/c}}∼ slobode {{c=0}}osjećaj stečene ili željene slobode⃞ {{001f}}{{/c}}bez ∼a {{c=0}}vrlo mirno, pritajeno što raditi (ob. motriti, vrebati); {{/c}}(ostati) bez ∼a {{c=0}}ne moći disati; {{/c}}biti kratka ∼a {{c=0}}nemati snage za dulji rad; {{/c}}doći do ∼a {{c=0}}1. {{001f}}doslovno uhvatiti zrak, uspjeti udahnuti nakon kakva prekida disanja, malaksanja i sl. 2. {{001f}}{{/c}}pren. {{c=0}}uspjeti se oporaviti, uzeti zamah, preuzeti inicijativu; {{/c}}do posljednjeg ∼a {{c=0}}do kraja života, do smrti; {{/c}}ispustiti (posljednji) ∼ {{c=0}}izdahnuti, umrijeti; {{/c}}izgubiti ∼ {{c=0}}1. {{001f}}ne moći održati tempo čega, zaostati 2. {{001f}}ne moći disati, zapanjiti se, jako se iznenaditi; {{/c}}ledi se (mrzne se) ∼ {{c=0}}velika je hladnoća; {{/c}}u jednom ∼u {{c=0}}vrlo brzo, bez prekidanja, u jednom potezu, u jedan mah{{/c}}
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.