bı̏č

bı̏č m 〈N mn bìčevi, G bı̏čēvā〉 {{c=0}}1. {{001f}}uzica od kože ili od upredenih niti pričvršćena na držak da bi služila za šibanje (obično konja za vuču), pričvršćen kožnati ili konopljeni dio za bičalje; šibalo 2. {{001f}}taj dio i bičalje zajedno 3. {{001f}}{{/c}}pren. {{c=0}}napast, teror, pokora, nesreća koja se podnosi (okrutna vlast, najezde nametnika itd.)

⃞ {{001f}}{{/c}}zob i ∼ pol. {{c=0}}= mrkva i bič, bič i mrkva, mrkva i batina, {{/c}}{{c=1}}usp. {{ref}}mrkva ⃞{{/ref}}{{/c}}