- búdnōst
- búdnōst ž 〈G -osti, I -osti/-ošću〉 {{c=0}}1. {{001f}}stanje onoga koji je budan 2. {{001f}}{{/c}}pren. {{c=0}}napeta pozornost{{/c}}
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
búdnōst
Look at other dictionaries:
budnost — búdnōst ž <G osti, I osti/ ošću> DEFINICIJA 1. stanje onoga koji je budan 2. pren. napeta pozornost ETIMOLOGIJA vidi buditi … Hrvatski jezični portal
búdnost — i ž (ú) 1. budno stanje: je na meji med budnostjo in spanjem 2. ekspr. pazljivost, skrbnost: v gospodarstvu je potrebna skrajna budnost; povečati budnost na obmejnem področju; politična budnost … Slovar slovenskega knjižnega jezika
bdjénje — sr 1. {{001f}}〈gl. im.〉, {{c=1}}v. {{ref}}bdjeti{{/ref}} 2. {{001f}}nespavanje, budnost 3. {{001f}}kat. a. {{001f}}dan odnosno noć uoči neke svetkovine b. {{001f}}meton. uobičajena vjernička aktivnost toga dana/noći: bdjenje i pritom čitanje… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
ȍprēz — m 1. {{001f}}a. {{001f}}nastojanje da se izbjegne opasnost; budnost, pozornost, pomnja b. {{001f}}uzdržljivost u iznošenju mišljenja i donošenju odluka [zbog ∼a; na ∼u]; smotrenost 2. {{001f}}upozorenje da se bude smotren [brzina, ali ∼] ⃞… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
badrina — bàdrina ž DEFINICIJA zast. budnost; badrost ETIMOLOGIJA vidi badriti … Hrvatski jezični portal
oprez — ȍprēz m DEFINICIJA 1. a. nastojanje da se izbjegne opasnost; budnost, pomnja, pozornost b. uzdržljivost u iznošenju mišljenja i donošenju odluka [zbog opreza; na oprezu]; smotrenost 2. upozorenje da se bude smotren [brzina, ali oprez]… … Hrvatski jezični portal
Argusov — Ȁrgusov prid. DEFINICIJA ob. u: SINTAGMA Argusove oči oči koje sve vide, budnost ETIMOLOGIJA vidi Argus … Hrvatski jezični portal
bdjenje — bdjénje sr DEFINICIJA 1. <gl. im.>, v. bdjeti 2. nespavanje, budnost 3. kat. a. dan odnosno noć uoči neke svetkovine b. meton. uobičajena vjernička aktivnost toga dana/noći: bdjenje i pritom čitanje ulomaka iz Svetog pisma, psalama i… … Hrvatski jezični portal
bedéčnost — i [bǝd] ž (ẹ) zastar. budno stanje; budnost … Slovar slovenskega knjižnega jezika
naspróti — prisl. (ọ̑) 1. izraža usmerjenost h komu ali čemu pri gibanju, navadno s sovražnim namenom: sovražnik gre nasproti; veter piha nasproti; nasproti vozeči avtobus // izraža položaj, ki je glede na izhodišče na drugem koncu vmesnega prostora: ob… … Slovar slovenskega knjižnega jezika
