šaljiv — šàljiv prid. <odr. ī> DEFINICIJA koji pravi šale; duhovit, veseo, smiješan SINTAGMA šaljiva igra kazal. smiješan kazališni komad, komedija, obično manja; šaljiva pošta vrsta društvene igre ETIMOLOGIJA vidi šala … Hrvatski jezični portal
šaljív — a o prid. (ȋ í) 1. ki se (rad) šali: šaljiv človek; vedno je bil šaljiv // ki vsebuje, izraža neresnost, smešnost, zabavnost: šaljiv prizor; šaljiva beseda, pripomba; šaljivo govorjenje / pogovor je obrnil na šaljivo stran 2. namenjen šalam,… … Slovar slovenskega knjižnega jezika
cìrkus — m 1. {{001f}}pov. u starom Rimu ograđen kružni prostor za razna natjecanja (gladijatorske borbe, konjske utrke) 2. {{001f}}ograđen kružni prostor pod šatorom gdje se izvode predstave i predstavljaju razne vještine (akrobati, mađioničari, klaunovi … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
humorìstičan — prid. 〈odr. čnī〉 koji u sebi sadrži humor, prožet humorom; duhovit, humoran, šaljiv … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
kòmičan — prid. 〈odr. čnī〉 koji je pun komike, koji izaziva smijeh; smiješan, šaljiv, veseo, zabavan ✧ {{001f}}lat. ← grč … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
skùrīlan — prid. 〈odr. lnī〉 koji postupa kao lakrdijaš, koji ima nešto lakrdijaško, vulgarno šaljiv, isceren, koji se krevelji [∼ izraz lica] ✧ {{001f}}lat … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
vı̏ckast — prid. 〈odr. ī〉 razg. 1. {{001f}}koji je sklon vicevima, koji pravi ili priča mnogo viceva, koji je šaljivac 2. {{001f}}podr. koji se lako pretvara u vic unatoč ozbiljnim namjerama; neozbiljan, šaljiv … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
šàljivac — m (šàljivica, šàljīvka ž) 〈G īvca, V īvče, N mn īvci〉 šaljiv čovjek; šaljivčina, šaljivdžija … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
šàljivo — pril. na šaljiv način, šaleći se … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
skurilan — skùrīlan prid. <odr. lnī> DEFINICIJA koji postupa kao lakrdijaš, koji ima nešto lakrdijaško, vulgarno šaljiv, isceren, koji se krevelji [skurilan izraz lica] ETIMOLOGIJA lat. scurrilis ≃ scurra: lakrdijaš … Hrvatski jezični portal