šȕma

šȕm|a ž 〈G mn šȗmā〉 {{c=0}}1. {{001f}}{{/c}}bot. {{c=0}}velika površina tla zasađena deblima, zajednica biljaka kojoj stabla daju osnovno obilježje {{/c}}[bjelogorična ∼a; crnogorična ∼a; nedirnuta ∼a; kraj pod ∼om; sjeći ∼u] {{c=0}}2. {{001f}}u službi priloga u vezama riječi u značenju velike količine pojedinačnih pojmova koji se ne mogu razmrsiti ili razlučiti {{/c}}[∼a pojmova; ∼a ideja; ∼a prijedloga]

{{c=0}}⃞ {{001f}}{{/c}}∼a ima uši, polje ima oči {{c=0}}1. {{001f}}u šumi kad se radi i kad se obaraju stabla sve se čuje, a na polju se vidi što se radi 2. {{001f}}{{/c}}pren. {{c=0}}budi oprezan, jer te uvijek netko ili vidi ili čuje, pazi što radiš i što govoriš; zidovi imaju uši{{/c}}