štȕcati

štȕcati¹ (∅) nesvrš. 〈prez. -ām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉 onom. {{c=0}}1. {{001f}}bez utjecaja volje patiti od trzaja ošita uz prepoznatljiv zvuk od pritiska u trbušnoj šupljini 2. {{001f}}loše govoriti, zamuckivati u neprilici

⃞ {{001f}}{{/c}}štuca mu se {{c=0}}spominje ga netko u odsutnosti (tobože to bi bio uzrok štucanju){{/c}}

————————

štȕcati² (što) nesvrš. 〈prez. -ām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉 reg. {{c=0}}kresati, opsijecati, podrezivati (bradu, živicu, granje)

{{/c}}✧ {{001f}}njem.