štȁ

štȁ riječca 〈indekl.〉 {{c=0}}1. {{001f}}upitna riječ za nepoznate stvari, pojave i pojmove, {{/c}}{{c=1}}usp. {{ref}}što (1a){{/ref}} {{/c}}{{c=0}}2. {{001f}}{{/c}}razg. {{c=0}}što (u pitanjima i kontekstima koji ne traže odgovor) {{/c}}[∼ ja tu mogu = što ja tu mogu] {{c=0}}3. {{001f}}(u frazeološkim izrazima javlja se kao sinonim deklinabilne zamjenice što, {{/c}}{{c=1}}usp. {{ref}}dalje ⃞){{/ref}}

{{/c}}{{c=0}}⃞ {{001f}}{{/c}}... i ∼ nije ... {{c=0}}(nakon uvoda kao iznenađenje da se je nešto dogodilo) {{/c}}[bilo je lijepo vrijeme, i ∼ nije pala kiša = pala je kiša na naše iznenađenje]{{c=0}}; {{/c}}nema ∼ {{c=0}}(kad nečemu nema prigovora i to se ističe, kad se naglašava da je nešto dobro izvedeno, da je tvrdnja potpuno ispravna i sl.) {{/c}}[lijepa djevojka, nema ∼]{{c=0}}; {{/c}}nema ∼ nema {{c=0}}= nema čega {{/c}}〈G od što〉 {{c=0}}nema, ništa (ničega) ne nedostaje, svega ima, svega u obilju, sve se nudi (na prodaju, kao izbor jela itd.); {{/c}}∼ će {{c=0}}(pitanje koje ne traži odgovora, u dijaloškoj situaciji na riječi sugovornika ili u vlastitom izlaganju) 1. {{001f}}{{/c}}(u svim licima jd i mn.) [A: Je li se Dobrila smirila nakon smrti muža? B: ∼ će.] {{c=0}}= šta može (u zn. ne može ništa), nije u moći da izmijeni činjenice, ne može ništa promijeniti, pomirila se (s postojećim stanjem), mora se pomiriti (sa činjeničnim stanjem), tako je i drugačije ne može biti, tu se ništa ne da promijeniti (vrijedi za sva lica jednine i množine) 2. {{001f}}{{/c}}〈u 3. licu jd ili mn〉 [A: Čujem da onaj ima velike ambicije. B: ∼ će (seljačić).] {{c=0}}= ne može (on) ništa, ne vrijedi mnogo, ne treba od njega mnogo očekivati, beznačajan je, znamo ga (koliko malo vrijedi), ne treba u njega vjerovati 3. {{001f}}(u raznim kontekstima u zn. da je sve na neki način zaključeno i da ne treba dalje poduzimati neku radnju ili biti nezadovoljan i sl.) {{/c}}[∼ ćeš više to ti je dosta{{c=0}};{{/c}} ∼ će ti više šta ti više treba, dovoljno ti je, budi zadovoljan (vrijedi uz zamjenicu ti za drugo lice jednine, ali i za uopćenog sugovornika)]{{c=0}}; {{/c}}∼ bi da bi {{c=0}}(u dijaloškoj situaciji na riječi sugovornika u zn. da se prekraćuju njegove suvišne pretpostavke i kombinacije) {{/c}}[A: Ja, nisam siguran ali kad bi ... B: Ostavi sada ∼ bi da bi, nego prihvatimo se posla.]{{c=0}}; {{/c}}∼ je? {{c=0}}1. {{001f}}(nepristojno) molim? 2. {{001f}}što se događa? o čemu se radi? 3. {{001f}}(u izazivačkom tonu) u zn. ne bojim te se i sl.; {{/c}}∼ je to za... {{c=0}}pitanje koje ne traži odgovora u zn. to za mene, tebe itd. nije ništa teško {{/c}}[podignuti 10 kila, ∼ je to za mene]{{c=0}}; {{/c}}∼ je tu je {{c=0}}to je konačni rezultat svega i dalje umjereno zadovoljni nećemo ili ne možemo ništa izmijeniti {{/c}}[mislio sam za ovih nekoliko godina postići više, ali ∼ je tu je]{{c=0}}; {{/c}}∼ se (tu) može {{c=0}}objektivne okolnosti ne mogu se izmijeniti{{/c}}