- ı̏ntegrālan
- ı̏ntegrāl|an prid. 〈odr. -lnī〉 {{c=0}}1. {{001f}}kojemu ništa ne nedostaje, koji ima sve dijelove; potpun, ukupan, sav 2. {{001f}}koji postoji sam za sebe, koji sam za sebe čini cjelinu∆ {{001f}}{{/c}}∼ni račun mat., {{c=1}}v. {{ref}}integral (1){{/ref}}{{/c}}{{c=0}}; {{/c}}∼no zrno {{c=0}}zrno riže, pšenice itd. kojemu su očuvani svi sastojci, svi dijelovi zrna, {{/c}}opr. bijelo, glazirano{{c=0}}; {{/c}}∼no pecivo {{c=0}}pecivo od takva zrnja{{/c}}✧ {{001f}}lat.
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.