- ı̏diofonī
- ı̏diofonī prid. {{c=0}}koji titranjem elastične materije od koje je načinjen (metal, drvo) proizvodi zvuk∆ {{001f}}{{/c}}∼ instrumenti glazb. {{c=0}}instrumenti koji daju zvuk udaranjem (triangl, gong, ksilofon, zvona) treskanjem (čegrtaljke, klepetaljke, zvončići, def), trzanjem (drombulja, muzičke kutije), struganjem, trljanjem (Glasharmonika, Nagelgeige){{/c}}
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.