đȁvao

đȁv|ao {{c=0}}({{/c}}đȁvō{{c=0}}){{/c}} m 〈G đȃvla/đȁvola, N mn đȃvli/đȁvoli, G đȁvālā/đȁvōlā〉 {{c=0}}1. {{001f}}{{/c}}razg. {{c=0}}biće koje utjelovljuje zlo, pali anđeo; vrag, demon 2. {{001f}}zlo, opakost 3. {{001f}}a. {{001f}}zla i opaka osoba {{/c}}[∼ao u ljudskoj spodobi vrlo zla osoba] {{c=0}}b. {{001f}}vragolan 4. {{001f}}(đavola) u raznim kontekstima u službi čestice bez svoga značenja (često uz crni kad se izriče nevjerica u što, pomanjkanje želje da se što prihvati i odricanje onoga što je prethodno rečeno ili negiranje) {{/c}}[A: Čovjek se nastavlja u svojem potomstvu B: (Crni) ∼ao se nastavlja; A: On je dobar stručnjak i mnogo zna. B: (Crnog) ∼la on zna.; ∼ola!, uzv. nije, ništa od toga (neće biti), nemoguće]

{{c=0}}⃞ {{001f}}{{/c}}nije ∼o nego vrag {{c=0}}sve je to isto (o kakvu zlu); {{/c}}i ∼o zna što je dobro, ali neće da čini posl.

✧ {{001f}}lat. ← grč.