- čúčavac
- čúčavac m 〈G -āvca, N mn -āvci〉 {{c=0}}1. {{001f}}tip nužnika u kojem se nužda obavlja čučeći 2. {{001f}}a. {{001f}}{{/c}}(+ potenc.) term. {{c=0}}onaj koji čuči (mlado ptice) b. {{001f}}{{/c}}pejor. {{c=0}}onaj koji čuči, {{/c}}{{c=1}}usp. {{ref}}čučati (2){{/ref}}{{/c}}
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.