čîn

čîn m 〈N mn čı̏novi/čîni jez. knjiž.〉 {{c=0}}1. {{001f}}ono što je učinjeno, rezultat radnje; djelo 2. {{001f}}činjenje, radnja, djelatnost, {{/c}}opr. mirovanje {{c=0}}3. {{001f}}a. {{001f}}završni segment ciljno usmjerene radnje (npr. dramske) b. {{001f}}jedan od dijelova kazališne predstave, {{/c}}{{c=1}}usp. {{ref}}akt (3){{/ref}} {{/c}}{{c=0}}4. {{001f}}stupanj u nekoj hijerarhiji, osobito vojničkoj {{/c}}[generalski ∼; časnički ∼] {{c=0}}5. {{001f}}{{/c}}fil. {{c=0}}ontološki pojam što označuje zbiljsku djelatnost nekog bića nasuprot mogućnosti djelovanja

∆ {{001f}}{{/c}}svršeni ∼ {{c=0}}događaj ili činjenica koja se više ne može promijeniti

⃞ {{001f}}{{/c}}glupost u tri ∼a {{c=0}}velika glupost; {{/c}}zateći koga na ∼u pravn. {{c=0}}zateći koga na djelu; {{/c}}staviti koga pred gotov ∼ {{c=0}}izvršiti što bez najave{{/c}}