čìbučiti

čìbučiti (∅) nesvrš. 〈prez. -īm, pril. sad. -čēći, gl. im. -čēnje〉 {{c=0}}1. {{001f}}pušiti na čibuk, pušiti prema nekadašnjem bošnjačkom i turskom običaju 2. {{001f}}istući koga čibukom; izraz u upotrebi i kad je tko kakvim drugim tanjim predmetom izudaran{{/c}}