- čèlično
- čèlično pril. {{c=0}}kao čelik, poput čelika{{/c}}
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
čèlično
Look at other dictionaries:
čelično — čèlično pril. DEFINICIJA kao čelik, poput čelika ETIMOLOGIJA vidi čelik … Hrvatski jezični portal
céličen — čna o prid. (ẹ̑) nanašajoč se na celico: a) celični sok; celična membrana, mrenica / celična zgradba; celično jedro, tkivo ♦ tekst. celična volna umetno celulozno predivo b) zamreženo celično okno … Slovar slovenskega knjižnega jezika
bômba — bômb|a ž 〈G mn ā/ ī〉 1. {{001f}}vojn. čelično tijelo napunjeno eksplozivnom tvari, služi za razaranje [atomska ∼a; kazetna ∼a; ručna ∼a; zapaljiva ∼a] 2. {{001f}}pren. a. {{001f}}opasnost koja se može naglo pojaviti [odjeknulo je poput ∼e] b.… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
skàlpel — (skalpȅl) m 1. {{001f}}vrsta noža koji se upotrebljava u kirurgiji i anatomskom seciranju 2. {{001f}}čelično oruđe za dubljenje i rezbarenje; dlijeto 3. {{001f}}vrlo oštar nožić na izvlačenje, za rezanje svih vrsta papira, papirne konfekcije i… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
ȕže — sr 〈G ta, zb. ȕžād〉 debela ispredena nit kružnog presjeka, služi za vezivanje [čelično ∼; hodanje po ∼tu; vezati ∼tom]; konop, konopac ⃞ {{001f}}držati se za jedno ∼ (jednog ∼ta) raditi složno, zajedničkim snagama; kad je vrag odnio kravu, nek… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
čèličnōst — ž osobina onoga koji je čeličan ili svojstvo onoga što je čelično … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
skalpel — skàlpel (skalpȅl) m DEFINICIJA 1. vrsta noža koji se upotrebljava u kirurgiji i anatomskom seciranju 2. čelično oruđe za dubljenje i rezbarenje; dlijeto 3. vrlo oštar nožić na izvlačenje, za rezanje svih vrsta papira, papirne konfekcije i drugih… … Hrvatski jezični portal
spring — sprȉng m <N mn sprìngovi> DEFINICIJA pom. čelično brodsko uže za privez uz obalu ETIMOLOGIJA engl … Hrvatski jezični portal
kavomišto — kavòmišto m DEFINICIJA pom. reg. čelično uže za tegljenje lučkih tegljača i ribarica (kočara) ETIMOLOGIJA mlet. cavo misto … Hrvatski jezični portal
klobučnica — klòbūčnica ž DEFINICIJA tehn. čelično uže s koloturjem za fiksiranje položaja; samarica ETIMOLOGIJA vidi klobuk … Hrvatski jezični portal
