čȁša

čȁš|a ž 〈G mn čȃšā〉 {{c=0}}1. {{001f}}posuda iz koje se pije, obično od stakla 2. {{001f}}količina jedne čaše {{/c}}[∼a vode]

{{c=0}}⃞ {{001f}}{{/c}}to je bura u ∼i vode {{c=0}}veliko uzbuđenje bez važnosti; {{/c}}∼a se prelila {{c=0}}mjera se prevršila; {{/c}}gorka ∼a {{c=0}}iskušenje, neugodnost, nevolja s kojom se treba suočiti; {{/c}}iskapiti ∼u do dna {{c=0}}ispiti čašu do kraja, {{/c}}pren. {{c=0}}ići u čemu do kraja bez obzira na ishod; {{/c}}ispiti ∼u žuči {{c=0}}imati neugodno iskustvo; {{/c}}popiti ∼u vode {{c=0}}učiniti što vrlo lako, jednostavno ili tako da ne traži žrtvu {{/c}}[nije to ništa, to ti je kao popiti ∼u vode; da ja za to moram popiti ∼u vode, ni to ne bih učinio (kad drugi ne zaslužuje ni najmanju žrtvu)]{{c=0}}; {{/c}}voli pogledati u ∼u/∼icu iron. {{c=0}}sklon je piću; {{/c}}utopio bi ga u ∼i vode {{c=0}}mrzi ga, želi mu zlo{{/c}}