čȁk

čȁk pril. {{c=0}}({{/c}}čest.{{c=0}}){{/c}} {{c=0}}za isticanje i za dodavanje onome što je rečeno; dapače, štoviše

⃞ {{001f}}{{/c}}čak? {{c=0}}pitanje u dijaloškoj situaciji na ono što je rekao sugovornik (u zn. zar, ma zar, zar toliko, zar tako mnogo, brzo, ljutito, sporo itd.) {{/c}}[∼ tako brzo?]{{c=0}}; {{/c}}∼ i, ∼ ako, ∼ iako, ∼ i ako, ∼ i da {{c=0}}dopuštanje neke mogućnosti; pa i, pa i ako, pa iako, pa i da, sve i da, sve da i {{/c}}[∼ i da zakasnim, neću propasti]{{c=0}}; {{/c}}∼ štaviše/štoviše {{c=0}}1. {{001f}}pleonastična konstrukcija koja se izbjegava u književnom jeziku dovoljno je reći samo jednu od tih riječi) 2. {{001f}}u šali na riječi sugovornika u dijaloškoj situaciji kao najava smisla oprečnog onome što je sugovornik rekao, podrazumijeva se da se zna kako je konstrukcija često ponavljana kao nepravilna) {{/c}}[A: Dragi kolega, od nas se više ne očekuje da gledamo mlade žene. B: ∼ štaviše! = očekuje se da ne gledamo i sl.)]{{c=0}}; {{/c}}∼ i da nije {{c=0}}= ako i nije, {{/c}}{{c=1}}usp. {{ref}}ako ⃞{{/ref}}

{{/c}}✧ {{001f}}tur.