ćúviti

ćúviti (∅) nesvrš. 〈prez. -īm, pril. sad. -vēći, gl. im. -vljēnje〉 razg. {{c=0}}1. {{001f}}ne moći zaspati, biti dugo u noć budan, bdjeti; ćućoriti 2. {{001f}}{{/c}}(komu, nad kim) {{c=0}}bdjeti nad kim, nametljivo iskazivati svoju prisutnost i brigu ili kontrolu čijeg ponašanja {{/c}}[ona mu ćuvi cijeli dan] {{c=0}}3. {{001f}}{{/c}}(∅) {{c=0}}dosađivati se čekajući, provoditi dugo vrijeme u čekanju, čekati i ne moći dočekati od dosade; ćućoriti{{/c}}