- ùčtivōst
- ùčtivōst ž 〈G -osti, I -osti/-ošću〉 razg. arh. (+ srp.) {{c=0}}odlika onoga koji je učtiv; pristojnost, uljudnost{{/c}}
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
učtivost — ùčtivōst ž <G osti, I osti/ ošću> DEFINICIJA razg. arh. [i] (+ srp.)[/i] odlika onoga koji je učtiv; pristojnost, uljudnost ETIMOLOGIJA vidi učtiv … Hrvatski jezični portal