ùčmati

ùčmati (∅, se) svrš. 〈prez. -ām (se), pril. pr. -āvši (se), prid. rad. ùčmao (se)〉 rij. {{c=0}}ostati bez volje i života u sebi, postati trom duhom i tijelom, predati se apatiji, izgubiti se u tupoj svakodnevici, prepustiti se rutini života bez većih zahtjeva i nastojanja na kvaliteti življenja {{/c}}[dok god budem mogao naći slobodnu zemlju ili zrak, neću ∼ na nekom mjestu gdje bih se morao skrivati]{{c=0}};{{/c}} {{c=0}}ukiseliti se (o osobi), ucrvati se, zaparložiti se{{/c}}