Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
ubrati — ùbrati (što) svrš. <prez. ubèrēm, pril. pr. āvši, imp. ubèri, prid. trp. ȕbrān> DEFINICIJA v. ubirati 1. skinuti sa stabla, s grma ili s mjesta gdje raste [ubrati cvijet; ubrati jabuku; ubrati kupinu] 2. admin. prikupiti, naplatiti [ubrati… … Hrvatski jezični portal
ubráti — ubêrem dov., stil. uberó; ubrál (á é) 1. narediti, da kaj s čim drugim sestavlja a) urejeno, prijetno celoto: ubrati barve pohištva; ubrati glasove pevcev / omizje je ubral v pevski zbor b) logično urejeno celoto: govor oseb je dramatik ubral z… … Slovar slovenskega knjižnega jezika
inkasírati — (što) dv. 〈prez. inkàsīrām, pril. sad. ajūći, pril. pr. āvši, gl. im. ānje〉 prikupiti/prikupljati, ubrati/ubirati novac za pruženu uslugu ili prodanu robu; naplatiti, unovčiti … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
U- — {{upper}}U {{/upper}} 1. {{001f}}prefiks složenih glagola i njihovih izvedenica, kojima se označava a. {{001f}}prodiranje pod površinu čega [urezati; uvući] b. {{001f}}dospijevanje u što, u unutrašnjost čega [ugnijezditi se] c. {{001f}}potpuno… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
ubiračica — ubiràčica ž DEFINICIJA v. ubirač ETIMOLOGIJA vidi ubrati … Hrvatski jezični portal
ubirati — ùbirati (što) nesvrš. <prez. ēm, pril. sad. rūći, gl. im. ānje> DEFINICIJA 1. kupiti, skupljati plodove; brati 2. admin. naplaćivati (porez, pristojbe) 3. dobiti što kao nagradu [ubirati aplauze dobivati priznanje, odobravanje, imati… … Hrvatski jezični portal
ubirač — ubìrāč m <G ubiráča> DEFINICIJA onaj koji što ubire [ubirač poreza] ETIMOLOGIJA vidi ubrati … Hrvatski jezični portal
inkasirati — inkasírati (što) dv. <prez. inkàsīrām, pril. sad. ajūći, pril. pr. āvši, gl. im. ānje> DEFINICIJA prikupiti/prikupljati, ubrati/ubirati novac za pruženu uslugu ili prodanu robu; naplatiti/naplaćivati, unovčiti ETIMOLOGIJA vidi inkaso … Hrvatski jezični portal
míl — a o prid., miléjši (ȋ ȋ) 1. ki daje zaradi svoje nežnosti, ljubkosti prijeten, blag videz: mil otrok; zelo je mila / imeti mile oči, obraz / v ljudskih pesmih: mila luna; mile zvezdice // ki prijetno, blago učinkuje: ugaja mi njen mili glas,… … Slovar slovenskega knjižnega jezika
nôga — e in é ž, tož. ed. in mn. v prislovni predložni zvezi tudi nógo nóge (ó) 1. okončina, ki se uporablja za oporo trupa, premikanje: noga ga boli; noge so se mu od strahu šibile, tresle; iztegniti, skrčiti noge; umivati si noge; zlomiti si nogo, obe … Slovar slovenskega knjižnega jezika
