òvāj

òvāj {{c=0}}({{/c}}òvā ž{{c=0}},{{/c}} òvō sr{{c=0}}){{/c}} zam. (pokazna) 〈G òvōg(a)/òvē ž/òvogā sr, N mn òvī/òvē ž/òvā sr〉 {{c=0}}1. {{001f}}za ono što je blizu onoga koji govori (bliže nego sugovorniku) 2. {{001f}}{{/c}}(u imeničkoj službi nije uvijek prikladna za pristojno ophođenje) [∼ vas traži] {{c=0}}3. {{001f}}poštapalica bez značenja u m rodu (osim u doslovnom bilježenju, nema je u pisanom tekstu) 4. {{001f}}{{/c}}〈sr〉 (čega) razg. {{c=0}}u zn. mala količina, malo čega ili male vrijednosti {{/c}}[ovo stvari, ovo kuće]

{{c=0}}⃞ {{001f}}{{/c}}A. i ova je {{c=0}}(ob. kad tko što kaže što je na svoj način tipično) {{/c}}[A: Kakva je to kuća u kojoj nema miša? B: E, i ova je prava seljačka!]{{c=0}}; {{/c}}(i) ova (mi, ti, mu) je dobra iron. fam. {{c=0}}ta riječ ti valja, baš si dobro rekao; {{/c}}B. ∼ čas {{c=0}}iz ovih stopa, odmah, smjesta; {{/c}}∼ put {{c=0}}ovom prilikom, sada; {{/c}}(te) ovo (te) ono {{c=0}}(u kontekstu koji prethodi, u zn. svašta, koješta i sl. da se skrati što bi se sve nabrajalo) {{/c}}[potrebne su bile mnoge formalnosti, te pečati (te) ovo, (te) ono, i nakraju smo uspjeli; svašta on priča, te ne može zbog bolesti, te ovo, te ono, uglavnom izvlači se]