Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
oviti — òviti (se) svrš. <prez. ȍvijēm (se), pril. pr. īvši (se), prid. trp. ovìjen> DEFINICIJA 1. (se), v. ovijati 2. (se oko čega) priljubiti se oko čega, rasti i pokriti gornju površinu uokrug čega [bršljan se ovio oko stabla]; omotati (se)… … Hrvatski jezični portal
ovíti — ovíjem dov. (í) 1. z navijanjem okrog česa zavarovati ali združiti: oviti cevi; oviti mlado drevje; oviti šopek s trakom / ovila si je šal okrog vratu 2. nav. ekspr. biti, nahajati se okrog česa: mesto je ovila gosta megla / slak je ovil trto;… … Slovar slovenskega knjižnega jezika
oprêsti — oprêdem in oprésti oprédem dov., stil. oprèl oprêla in opréla (é; ẹ) 1. oviti, obdati s pajčevino: pajek je opredel muho // redko oviti: žico opresti z nitjo 2. ekspr. zvijačno si pridobiti zlasti čustveno naklonjenost koga: opredel jih je z… … Slovar slovenskega knjižnega jezika
bandažírati — (što) dv. 〈prez. bandàžīrām, pril. sad. ajūći, pril. pr. āvši, prid. trp. bandàžīrān, gl. im. ānje〉 izvesti/izvoditi bandažu; čvrsto oviti, staviti zavoj, povezati zavojem … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
začàhuriti se — svrš. 〈prez. īm se, pril. pr. īvši se, prid. trp. začàhuren〉 1. {{001f}}oviti se čahurom 2. {{001f}}pren. zatvoriti se u sebe, odvojiti se od svega ostalog … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
ovijači — ovijáči m mn DEFINICIJA vojn. obojci, usp. obojak (2) ETIMOLOGIJA vidi oviti … Hrvatski jezični portal
ovijati — ovìjati (što) svrš. <prez. òvījām, pril. pr. òvīvši, imp. òvīj, prid. trp. òvījān> DEFINICIJA završiti vijanje, oplijeviti zrnje, očistiti od pljeve ETIMOLOGIJA vidi oviti … Hrvatski jezični portal
ovijati — ovíjati (što, se) nesvrš. <prez. òvījām (se), pril. sad. ajūći (se), gl. im. ānje> DEFINICIJA oblagati izvana sa svih strana tako da se dotiče cijele površine (npr. kao ovojnica unutarnjih organa); omatati (se) ETIMOLOGIJA vidi oviti … Hrvatski jezični portal
ovitak — ovítak m <G tka, N mn íci> DEFINICIJA omotnica [ovitak knjige; ovitak ploče] ETIMOLOGIJA vidi oviti … Hrvatski jezični portal
ovojnica — òvōjnica ž DEFINICIJA mekana plosnata i tanka površina koja priliježe izvana uz što; tanka opna koja ovija neki plod ili tjelesni organ [plućna ovojnica; ovojnica unutarnjeg organa tijela čovjeka] ETIMOLOGIJA vidi oviti … Hrvatski jezični portal
