- bèšćutan
- bèšćutan prid. 〈odr. -tnī〉 {{c=0}}koji je bezosjećajan, neosjetljiv na patnje drugoga; tup, ravnodušan prema potrebama, nevoljama itd. drugoga (doslovno koji je bez ćutila, koji ne ćuti){{/c}}
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
bèšćutan
Look at other dictionaries:
bešćutan — bèšćutan prid. <odr. tnī> DEFINICIJA koji je bezosjećajan, neosjetljiv na patnje drugoga, tup, ravnodušan prema potrebama, nevoljama itd. drugoga (dosl. koji je bez ćutila, koji ne ćuti) … Hrvatski jezični portal
bešćutnik — bèšćutnīk m <V īče, N mn īci> DEFINICIJA onaj koji je bešćutan ETIMOLOGIJA vidi bešćutan … Hrvatski jezični portal
bešćutnost — bèšćutnōst ž <G osti, I osti/ ošću> DEFINICIJA osobina onoga koji je bešćutan; ravnodušnost, bezosjećajnost ETIMOLOGIJA vidi bešćutan … Hrvatski jezični portal
BEZ- — {{upper}}BEZ {{/upper}} (u morfonološkim promjenama be , bes , beš , beza ) prefiks za tvorbu složenica 1. {{001f}}imeničkih; znači nedostatak, nijekanje ili suprotnost onoga što znači osnovna imenica [bespolnost; bezbroj] 2. {{001f}}pridjevnih;… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
bȅzosjećājan — prid. 〈odr. jnī〉 koji nema osjećaja; bešćutan, bezdušan … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
bèšćutnōst — ž osobina onoga koji je bešćutan; ravnodušnost, bezosjećajnost … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
hijéna — ž 1. {{001f}}zool. životinja (Hyaena) iz reda zvijeri (Hyaenoidae); strvinar, živi u Africi i sred. i Z Aziji 2. {{001f}}pren. onaj koji je bešćutan, koji unesrećenom čovjeku dodatno zagorčava život ili ga dodatno unesrećuje ⃞ {{001f}}kao ∼ pren … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
bezosjećajan — bȅzosjećājan prid. <odr. jnī> DEFINICIJA koji nema osjećaja; bešćutan, bezdušan ETIMOLOGIJA bez + v. osjetiti, osjećajan … Hrvatski jezični portal
bez- — DEFINICIJA (u morfonološkim promjenama be , bes , beš , beza ) prefiks za tvorbu složenica 1. imeničkih; znači nedostatak, nijekanje ili suprotnost onoga što znači osnovna imenica [bespolnost; bezbroj] 2. pridjevnih; znači da tko ili što nema ono … Hrvatski jezični portal
bešćutničin — bèšćutničin prid. DEFINICIJA koji pripada bešćutnici ETIMOLOGIJA vidi bešćutan … Hrvatski jezični portal
