Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
otkačiti — òtkačiti (se) svrš. <prez. īm (se), pril. pr. īvši (se), prid. trp. òtkačen> DEFINICIJA razg. 1. (što) skinuti, osloboditi ono što je bilo zakvačeno [otkačiti vagon od lokomotive]; otkvačiti 2. (se) a. prestati biti zakvačen; otpasti b.… … Hrvatski jezični portal
òtkvačiti — (što, se) svrš. 〈prez. īm (se), pril. pr. īvši (se), prid. trp. òtkvačen〉 odvojiti zakvačeno; otkačiti (se) … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
otkačeno — òtkačeno pril. DEFINICIJA na otkačen način, nesvakidašnje, originalno, zezatorski ETIMOLOGIJA vidi otkačiti … Hrvatski jezični portal
otkačenost — òtkačenōst ž <G osti, I osti/ ošću> DEFINICIJA žarg. osobina onoga koji je otkačen (2) ETIMOLOGIJA vidi otkačiti … Hrvatski jezični portal
otkačenjački — otkačènjāčkī prid. DEFINICIJA koji se odnosi na otkačenjake ETIMOLOGIJA vidi otkačiti … Hrvatski jezični portal
otkačen — òtkačen prid. <odr. ī> DEFINICIJA žarg. koji ima neobične nazore; ekscentričan, originalan ETIMOLOGIJA vidi otkačiti … Hrvatski jezični portal
otkvačiti — òtkvačiti (što, se) svrš. <prez. īm (se), pril. pr. īvši (se), prid. trp. òtkvačen> DEFINICIJA odvojiti zakvačeno; otkačiti (se) ETIMOLOGIJA od (ot ) + v. kvaka, kvačiti … Hrvatski jezični portal
otkačenjački — otkačènjāčki pril. DEFINICIJA kao otkačenjak, na način otkačenjaka ETIMOLOGIJA vidi otkačiti … Hrvatski jezični portal
otkačenjak — otkačènjāk m <G otkačenjáka, V ȍtkačenjāče, N mn otkačenjáci> DEFINICIJA žarg. onaj koji je otkačen; osobenjak, original, koji je na svoju ruku, pomaknut, nekonvencionalan, ekstravagantan ETIMOLOGIJA vidi otkačiti … Hrvatski jezični portal
otkačenjaštvo — otkačenjáštvo sr DEFINICIJA 1. osobina otkačenjaka 2. ponašanje otkačenjaka kao pojava ETIMOLOGIJA vidi otkačiti … Hrvatski jezični portal
