bezuman — bèzūman prid. <odr. mnī> DEFINICIJA 1. koji je u svojim postupcima bez uma [bezuman čin]; nepromišljen, nerazborit, nerazuman, neuman 2. meton. koji je nastao bezumnim, neumnim postupkom, postupkom bez uma ETIMOLOGIJA bez + v. um, uman … Hrvatski jezični portal
bezumlje — bèzūmlje sr DEFINICIJA stanje onoga koji je bezuman; bezumnost, bezumstvo FRAZEOLOGIJA dati umlje za bezumlje učiniti nešto bezumno onda kad se je moglo postupiti mudro; do bezumlja prekomjerno, ludo što učiniti ETIMOLOGIJA vidi bezuman … Hrvatski jezični portal
bezumnik — bèzūmnīk m <V īče, N mn īci> DEFINICIJA onaj koji je bezuman; nerazuman, nepromišljen ETIMOLOGIJA vidi bezuman … Hrvatski jezični portal
bezumno — bèzūmno pril. DEFINICIJA na bezuman način; nerazumno ETIMOLOGIJA vidi bezuman … Hrvatski jezični portal
bèzūmlje — bèzūmlj|e sr stanje onoga koji je bezuman; bezumnost, bezumstvo ⃞ {{001f}}dati umlje za ∼e učiniti nešto bezumno onda kad se je moglo postupiti mudro; do ∼a prekomjerno, ludo što učiniti … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
bèzūmno — pril. na bezuman način; nerazumno … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
bezumstvo — bezúmstvo sr DEFINICIJA arh., v. bezumlje ETIMOLOGIJA vidi bezuman … Hrvatski jezični portal
bezumnica — bèzūmnica ž DEFINICIJA v. bezumnik ETIMOLOGIJA vidi bezuman … Hrvatski jezični portal
bezumnost — bèzūmnōst (bezúmnōst) ž <G osti, I osti/ ošću> DEFINICIJA v. bezumlje ETIMOLOGIJA vidi bezuman … Hrvatski jezični portal
bezumničin — bèzumničin prid. DEFINICIJA koji pripada bezumnici ETIMOLOGIJA vidi bezuman … Hrvatski jezični portal