- òkućiti
- òkućiti (se) svrš. 〈prez. -īm (se), pril. pr. -īvši (se), prid. trp. òkućen〉 {{c=0}}1. {{001f}}steći kuću, stan 2. {{001f}}opremiti kuću, stan 3. {{001f}}{{/c}}pren. {{c=0}}steći obitelj{{/c}}
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
òkućiti
Look at other dictionaries:
okućiti — òkućiti (se) svrš. <prez. īm (se), pril. pr. īvši (se), prid. trp. òkućen> DEFINICIJA 1. steći kuću, stan; skućiti (se) 2. opremiti kuću, stan 3. pren. steći obitelj; skućiti (se) ETIMOLOGIJA o (b) + v. kuća … Hrvatski jezični portal
okućivati — okućívati (se) nesvrš. <prez. okùćujēm (se), pril. sad. okùćujūći (se), gl. im. ānje> DEFINICIJA v. okućiti ETIMOLOGIJA vidi okućiti … Hrvatski jezični portal
nȁvrijēme — (način pisanja uz: na vrijeme) pril. (obaviti, doći itd.) do onoga časa kad je dogovoreno, do časa ili većeg razdoblja ili godišnjeg doba kad je povoljno ili do kada se mora [stići ∼; doći ∼; posijati ∼; školovati se ∼; steći i okućiti se ∼] … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
okućívati — (se) nesvrš. 〈prez. okùćujēm (se), pril. sad. okùćujūći (se), gl. im. ānje〉, {{c=1}}v. {{ref}}okućiti{{/ref}} … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
skȕćiti — (se) svrš. 〈prez. īm (se), pril. pr. īvši (se), prid. trp. sk‹ćen〉, {{c=1}}v. {{ref}}okućiti (1,3){{/ref}} … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
skućiti — skȕćiti (se) svrš. <prez. īm (se), pril. pr. īvši (se), prid. trp. skȕćen> DEFINICIJA v. okućiti (1,3) ETIMOLOGIJA s (a) + v. kuća … Hrvatski jezični portal
štalica — štȁlica ž DEFINICIJA hip. i dem. od štala FRAZEOLOGIJA najprije štalica pa poslije kravica najprije se valja okućiti pa onda ženiti ETIMOLOGIJA vidi štala … Hrvatski jezični portal
navrijeme — nȁvrijēme (način pisanja uz: na vrijeme) pril. DEFINICIJA (obaviti, doći itd.) do onoga časa kad je dogovoreno, do časa ili većeg razdoblja ili godišnjeg doba kad je povoljno ili do kada se mora [stići navrijeme; doći navrijeme; posijati… … Hrvatski jezični portal
okućje — òkūćje sr DEFINICIJA rij. neob., v. okućnica ETIMOLOGIJA vidi okućiti … Hrvatski jezični portal
okućnica — òkućnica ž DEFINICIJA zemlja (ob. vrt) koja po kakvu propisu pripada uz obiteljsku kuću; okućje ETIMOLOGIJA vidi okućiti … Hrvatski jezični portal
