- bèzglasan
- bèzglasan prid. 〈odr. -snī〉 {{c=0}}1. {{001f}}koji je bez glasa; nijem 2. {{001f}}koji šuti; tih 3. {{001f}}nečujan {{/c}}[∼ smijeh]
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
bèzglasan
Look at other dictionaries:
bezglasan — bèzglasan prid. <odr. snī> DEFINICIJA 1. koji je bez glasa; nijem 2. koji šuti; tih 3. nečujan [bezglasan smijeh] ETIMOLOGIJA bez + v. glas … Hrvatski jezični portal
bezglasnost — bèzglasnōst ž <G osti, I osti/ ošću> DEFINICIJA osobina onoga koji je bezglasan ili stanje onoga što je bezglasno; potpuna tišina, nečujnost ETIMOLOGIJA vidi bezglasan … Hrvatski jezični portal
glȗh — prid. 〈odr. ī, komp. gl‹šī〉 1. {{001f}}koji ne čuje, koji nema osjetilo sluha 2. {{001f}}koji je svojstven mjestu gdje se ništa ne čuje, gdje vlada tišina; bezglasan [∼a tišina] ∆ {{001f}}razgovor ∼ih krivo shvaćene poruke, neadekvatan odgovor ⃞… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
nijêm — prid. 〈odr. ī〉 1. {{001f}}a. {{001f}}term. koji nema sposobnost govora; mutav b. {{001f}}pren. koji šuti kao da je nijem, koji ne želi govoriti 2. {{001f}}bezglasan, okružen šutnjom, koji se odvija u tišini ∆ {{001f}}∼a tišina potpuna tišina; ∼i… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
afoničan — afòničan prid. <odr. čnī> DEFINICIJA 1. pat. koji je bez glasa, koji je izgubio glas, (potpuno) promukao; bezglasan 2. lingv. bezvučan ETIMOLOGIJA vidi afonija … Hrvatski jezični portal
bezglasno — bèzglasno pril. DEFINICIJA bez glasa, nijemo, tiho, nečujno ETIMOLOGIJA vidi bezglasan … Hrvatski jezični portal
atona — àtona ž DEFINICIJA gram. riječ bez naglaska ETIMOLOGIJA grč. átonos: nenaglašen, bezglasan ≃ a 1 + tónos: zvuk … Hrvatski jezični portal
atonalan — ȁtonālan prid. <odr. lnī> DEFINICIJA 1. koji je bez tona; bezglasan 2. glazb. koji nije vezan za određeni tonalitet ETIMOLOGIJA vidi atona … Hrvatski jezični portal
nijem — nijȇm prid. <odr. ī> DEFINICIJA 1. a. term. koji nema sposobnost govora; mutav b. pren. koji šuti kao da je nijem, koji ne želi govoriti 2. bezglasan, okružen šutnjom, koji se odvija u tišini SINTAGMA nijema tišina potpuna tišina; nijemi… … Hrvatski jezični portal
gluh — glȗh prid. <odr. ī, komp. glȕšī> DEFINICIJA 1. koji ne čuje, koji nema osjetilo sluha 2. koji je svojstven mjestu gdje se ništa ne čuje, gdje vlada tišina [gluha tišina]; bezglasan SINTAGMA razgovor gluhih krivo shvaćene poruke, neadekvatan … Hrvatski jezični portal
