običan — òbičan prid. <odr. čnī> DEFINICIJA 1. a. koji se ničim ne ističe, koji nema izrazitog obilježja, najrašireniji [običan stan kao svaki drugi, prosječan] b. term. sastavni dio naziva mnogih životinja i biljaka [kuna obična; zelje obično] 2.… … Hrvatski jezični portal
nȅobičan — prid. 〈odr. čnī〉 1. {{001f}}koji nije običan, koji se rijetko viđa 2. {{001f}}izvanredan, izuzetan 3. {{001f}}zanimljiv, čudan [∼ zahtjev] … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
čȍvjek — m 〈V čȍvječe, N mn ljȗdi; u nazivu biljke bijeli čovjek, mn bijêlī čòvjeci, G ljúdī, D L I mn ljúdima〉 1. {{001f}}antrop. najrazvijenije živo biće na Zemlji (Homo sapiens) 2. {{001f}}odrastao pripadnik bilo koje rase ili spola 3. {{001f}}potpuna … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
čovjek — čȍvjek m <V čȍvječe, N mn ljȗdi; u nazivu biljke bijeli čovjek, mn bijȇlī čòvjeci, G ljúdī, D L I mn ljúdima> DEFINICIJA 1. antrop. najrazvijenije živo biće na Zemlji (Homo sapiens) 2. odrastao pripadnik bilo koje rase ili spola 3. potpuna… … Hrvatski jezični portal
mòmak — m 〈G mka, V mômče, N mn mòmci, G momákā〉 1. {{001f}}mlad čovjek, onaj koji je izašao iz dječaštva, a još nije ušao u zrelu dob; mladić 2. {{001f}}meton. a. {{001f}}mladoženja b. {{001f}}neženja 3. {{001f}}onaj koji pomaže starijemu ili… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
ȍrdināran — ȍrdinār|an prid. 〈odr. rnī〉 1. {{001f}}koji je redovan; redni, običan, osrednji 2. {{001f}}razg. pejor. koji je običan do vulgarnosti [∼ni glupan]; vulgaran, prost, nepristojan, pravi (u negativnom smislu) ✧ {{001f}}njem. ← fr. ← lat … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
prȍfān — prid. 〈odr. ī〉 1. {{001f}}koji ne pripada Crkvi, izvan je posvećenih i kanoniziranih vrijednosti, koji nije religiozan po prirodi ili prema upotrebi [∼a arhitektura], opr. sakralan 2. {{001f}}koji nije posebno odnjegovan ili izgrađen; običan [∼i… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
pȗk — pȗk1 m 〈V pȗče, N mn pȗci/ekspr. knjiš. púkovi〉 1. {{001f}}a. {{001f}}obični ljudi, svijet, običan svijet, široki slojevi, narod b. {{001f}}crkv. vjernički narod (populacija) koji zajedno sa svećenstvom čine Crkvu, opr. kler (1a) 2.… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
smȑtnīk — m (smȑtnica ž) 〈V īče, N mn īci〉 onaj koji je smrtan, opr. besmrtnik ⃞ {{001f}}običan ∼ običan, prosječan čovjek; onaj koji vodi život koji se sastoji od potreba i briga svakoga skromnog čovjeka [živjeti životom običnog ∼a] … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
smrtnik — smȑtnīk m <V īče, N mn īci> DEFINICIJA onaj koji je smrtan, opr. besmrtnik FRAZEOLOGIJA običan smrtnik običan, prosječan čovjek; onaj koji vodi život koji se sastoji od potreba i briga svakoga skromnog čovjeka [živjeti životom običnog… … Hrvatski jezični portal
