- bèzbožac
- bèzbožac m 〈G -ošca, N mn -ošci〉 pejor. {{c=0}}1. {{001f}}{{/c}}{{c=1}}v. {{ref}}bezbožnik{{/ref}} {{/c}}{{c=0}}2. {{001f}}onaj koji ne zna Boga, koji nije kršćanin; neznabožac{{/c}}
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
bezbožac — bèzbožac m <G ošca, N mn ošci> DEFINICIJA pejor. 1. v. bezbožnik 2. onaj koji ne zna Boga, koji nije kršćanin; neznabožac ETIMOLOGIJA vidi bezbožan … Hrvatski jezični portal
bèzbožnīk — m (bèzbožnica ž) 〈V īče, N mn īci〉 1. {{001f}}onaj koji ne vjeruje u Boga 2. {{001f}}onaj koji se odriče Boga; ateist, bezbožac, bezbožnjak … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
bezbožnik — bèzbožnīk m <V īče, N mn īci> DEFINICIJA 1. onaj koji ne vjeruje u Boga 2. onaj koji se odriče Boga; ateist, bezbožac, bezbožnjak ETIMOLOGIJA vidi bezbožan … Hrvatski jezični portal
ćafir — ćáfir m DEFINICIJA reg. nevjernik, inovjerac; bezbožac (u govoru muslimana), usp. kaur ETIMOLOGIJA tur. kȃfir ← arap. káfir: nevjernik … Hrvatski jezični portal