Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
besposlen — bèsposlen prid. <odr. ī> DEFINICIJA 1. koji nema posla; nezaposlen 2. koji nema posla, koji ima suviše vremena; dokon FRAZEOLOGIJA besposlen pop (i) jariće krsti onaj tko nema posla bavi se nekorisnim i glupim sitnicama, opr. zauzet… … Hrvatski jezični portal
dòkon — prid. 〈odr. ī〉 koji nije zauzet poslom, koji ima previše vremena; besposlen ⃞ {{001f}}∼ (besposlen) pop i jariće krsti posl. onaj kome je vrijeme dugo, radi i besmislene stvari … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
kr̀stiti — (koga, što, se) dv. 〈prez. īm (se), pril. sad. kr̀stēći (se), pril. pr. īvši (se), prid. trp. kȑšten, gl. im. kr̀štēnje〉 1. {{001f}}(koga) izvršiti ili vršiti čin uvođenja u kršćanstvo posebnim obredom (sakramentom) 2. {{001f}}(koga) a.… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
krstiti — kr̀stiti dv. <prez. īm, pril. sad. kr̀stēći, pril. pr. īvši, prid. trp. kȑšten, gl. im. kr̀štēnje> DEFINICIJA 1. (koga) izvršiti ili vršiti čin uvođenja u kršćanstvo posebnim obredom (sakramentom) 2. (koga) a. dati ime na krštenju b. (što)… … Hrvatski jezični portal
pop — pȍp1 m <G pòpa, N mn pòpovi> DEFINICIJA 1. crkv. svjetovni svećenik, ob. katolički ili pravoslavni 2. reg. pejor. svećenik, v. FRAZEOLOGIJA besposlen pop i jariće krsti, v. krstiti , besposlen ; ima i nad popom pop nad svakom vlašću ima… … Hrvatski jezični portal
dokon — dòkon prid. <odr. ī> DEFINICIJA koji nije zauzet poslom, koji ima previše vremena; besposlen FRAZEOLOGIJA dokon (besposlen) pop i jariće krsti posl. onaj kome je vrijeme dugo, radi i besmislene stvari ETIMOLOGIJA vidi dokolica … Hrvatski jezični portal
bázati — (∅) nesvrš. 〈prez. bȃzām, pril. sad. ajūći, gl. im. ānje〉 besposlen tumarati, s užitkom lutati, šetajući promatrati i uživati; basati [»Pustolov odlazi dalje,/Da luta baza i traži...« V. Vidrić] ✧ {{001f}}tur … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
bèsposleno — pril. na besposlen način, ne radeći ništa; dokono … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
dòkoličan — prid. 〈odr. čnī〉 koji nije zauzet poslom; besposlen, dokon … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
povláčiti — (koga, što, se) nesvrš. 〈prez. pòvlāčīm (se), pril. sad. čēći (se), gl. im. ēnje〉 1. {{001f}}a. {{001f}}(koga, što) vući po tlu b. {{001f}}(što) izvoditi radnju na podlozi [∼ crte] c. {{001f}}(što) zavlačiti, odugovlačiti [∼ tužbu] 2.… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
