Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
indicija — ìndīcija ž DEFINICIJA 1. činjenica iz koje se izvodi zaključak o postojanju druge činjenice [osuditi na temelju indicija] 2. znak čega, nešto što upućuje na nešto drugo; predznak ETIMOLOGIJA lat. indicium ≃ indicare: indicirati … Hrvatski jezični portal
indícija — e ž (í) nav. mn., knjiž. kar omogoča sklepanje na kaj; znak, znamenje: za to ni dokazov, so pa indicije; pričakovati kaj na podlagi indicij ♦ jur. indic … Slovar slovenskega knjižnega jezika
indiciran — indìciran prid. <odr. ī> DEFINICIJA ob. u: SINTAGMA indicirana snaga stroja snaga parnog stroja izračunana pomoću indikatorskog dijagrama na osnovi površine i brzine stapa te srednjeg indiciranog tlaka u cilindru ETIMOLOGIJA vidi indicija … Hrvatski jezični portal
indicirati — indicírati dv. <prez. indìcīrām, pril. sad. ajūći, pril. pr. āvši, gl. im. ānje> DEFINICIJA 1. (što) ukazati/ukazivati, pokazati/pokazivati, naznačiti/naznačivati, upozoriti/upozoravati na što 2. (komu) staviti/stavljati do znanja,… … Hrvatski jezični portal
