- ìlīrskī
- ìlīrsk|ī prid. {{c=0}}1. {{001f}}koji se odnosi na Ilire, prastanovnike Balkanskog poluotoka 2. {{001f}}{{/c}}neol. pov. {{c=0}}a. {{001f}}koji se odnosi na sve Južne Slavene; ilirički b. {{001f}}koji se odnosi na ilirizam i ilirce∆ {{001f}}{{/c}}Ilirska stranka pol. pov. {{c=0}}stranka 1841–1843. pod vodstvom J. Draškovića promicala politički program Ilirskoga pokreta; {{/c}}∼e provincije pov. {{c=0}}francuska pokrajina (od dijela hrv. i slov. zemalja) za Napoleonove vladavine (1809–1815); {{/c}}∼i jezik lingv. {{c=0}}1. {{001f}}jezik Ilira, izumrli indoeuropski jezik ili skupina jezika SZ dijela Balkanskog poluotoka 2. {{001f}}hrv. jezik (u nazivima nekih gramatika, rječnika i u terminologiji ilirskog pokreta); {{/c}}∼i preporod (∼i pokret) {{c=0}}Hrvatski narodni preporod, {{/c}}{{c=1}}usp. {{ref}}hr̀vātskī ∆{{/ref}}{{/c}}
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.