- hr̀vātskī
- hr̀vātsk|ī prid. {{c=0}}1. {{001f}}koji se odnosi na Hrvate i Hrvatsku {{/c}}[∼i narod; ∼i osjećaj; ∼i običaji] {{c=0}}2. {{001f}}{{/c}}razg. {{c=0}}hrvatski jezik {{/c}}[Govorite li ∼i?]{{c=0}}∆ {{001f}}{{/c}}∼i jal {{c=0}}navodno vrlo raširena zavist Hrvata i hrvatskih građana (»nek’ susjedu crkne krava«); {{/c}}∼i jezik {{c=0}}1. {{001f}}jezik kojim govore Hrvati kao izvorni govornici; hrvatski 2. {{001f}}{{/c}}lingv. {{c=0}}južnoslavenski (zapadnojužnoslavenski) jezik iz baltoslavenske grane indoeuropske jezične porodice 3. {{001f}}govorni, standardni i službeni jezik u Republici Hrvatskoj; {{/c}}∼i standardni (književni) jezik lingv. {{c=0}}tradicijom i pismenošću oblikovan sustav na glasovnoj i gramatičkoj osnovi novoštokavskog narječja ijekavsko-jekavskog govora {{/c}}(pov. i ikavskog){{c=0}}; {{/c}}∼i ovčar kinol. {{c=0}}stara pasmina domaćega psa, poznat od 14. st.; svinjar, bikar; {{/c}}Hrvatski narodni preporod pov. {{c=0}}naziv za nacionalni, politički i kulturni pokret u Hrvatskoj 1835–1848, poznatiji pod imenom ilirski pokret dogovor hrvatske i ugarske strane u srpnju 1868. o budućim odnosima i diobi ovlasti: Hrvatskoj i Slavoniji ostavljeni su unutrašnji poslovi, pravosuđe i školstvo s vjerskim poslovima, Hrvatima je priznat status političkog naroda koji s Ugarskom čini jednu državnu zajednicu; {{/c}}Hrvatsko proljeće pov. pol., {{c=1}}v. {{ref}}proljeće ∆{{/ref}}{{/c}}
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.