epitel — èpitel m DEFINICIJA biol. tkivo građeno od gusto poredanih stanica, oblaže vanjske i unutrašnje površine tijela, površine unutrašnjih šupljina višestaničnih životinjskih i biljnih organizama ETIMOLOGIJA nlat. epithelium ≃ epi + grč. thḗlē:… … Hrvatski jezični portal
epitél — tudi epitélij a m (ẹ̑; ẹ) anat. plast celic na površini kože ali sluznice; povrhnjica: enoplastni, večplastni epitel; epitel bronhialnih kanalov / kožni epitel epidermis … Slovar slovenskega knjižnega jezika
epitel — e|pi|tel sb., et, er, erne (overfladevæv), i sms. epitel , fx epitelcelle … Dansk ordbog
epitel — s ( et, epitel) cellvävnad som täcker kroppens yta och väggarna på inre organ … Clue 9 Svensk Ordbok
epitel — is. Epitelyum … Çağatay Osmanlı Sözlük
epitelni — èpitelnī prid. DEFINICIJA koji se odnosi na epitel, koji ima njegova svojstva [epitelna ozljeda] SINTAGMA epitelna tjelešca, v. paratireoida; epitelno tkivo tkivo za koje je karakterističan zatvoren smještaj stanica ETIMOLOGIJA vidi epitel … Hrvatski jezični portal
Chapareillan — 45° 27′ 49″ N 5° 59′ 30″ E / 45.4636111111, 5.99166666667 … Wikipédia en Français
papìla — ž anat. a. {{001f}}grudna bradavica; mamilla b. {{001f}}izdanci vezivnog tkiva s krvnim kapilarama u mnogoslojni pločasti epitel kože ili sluznice; bradavica c. {{001f}}〈mn〉 izbočenja površinskog dijela sluznice jezika ✧ {{001f}}lat … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
tùnika — ž 〈D L ici〉 1. {{001f}}pov. starorimska halja slična košulji, s kratkim rukavima 2. {{001f}}(+ potenc.) slično krojena odjeća u različite svrhe 3. {{001f}}anat. a. {{001f}}sloj u stijenci šupljeg organa b. {{001f}}biol. čvrsta vezivna ovojnica… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
èpitelnī — èpiteln|ī prid. koji se odnosi na epitel, koji ima svojstva epitela [∼a ozljeda] ∆ {{001f}}∼a tjelešca paratireoidne žlijezde (na vratu iza štitnjače); sudjeluju u metabolizmu kalcija i magnezija; ∼o tkivo tkivo za koje je karakterističan… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika