áhavac

áhavac m 〈G -āvca, N mn -āvci〉 pov. lingv. pejor. {{c=0}}naziv za sljedbenika »Zagrebačke škole«, u genitivu množine imenica ženskoga roda slovo h pisali su na kraju {{/c}}[ženah; knjigah; »Ja vučem čemer magle tvojih gorah, Očajnost zvijezdah, što nad tobom niču, U meni jeca sjena tvojih dvorah, Moj otrcani, kraljski, banski Griču« A. G. Matoš]