zȃći

zȃći svrš. 〈prez. zȃđēm, pril. pr. zȁšāvši, imp. záđi, aor. záđoh, prid. rad. zȁšao/zàšla ž〉 {{c=0}}1. {{001f}}a. {{001f}}{{/c}}(za što) {{c=0}}krećući se doći sa stražnje strane, dospjeti iza čega; zaobići što b. {{001f}}{{/c}}(∅, za što) {{c=0}}izgubiti se, nestati s vidika, za horizont, nestati iz vida 2. {{001f}}{{/c}}(u što) {{c=0}}a. {{001f}}ući (u što) {{/c}}[∼ pod kožu (kome) umiliti se] {{c=0}}b. {{001f}}odmaknuti se od početka (godine, razdoblja i sl.) {{/c}}[∼ u 20. st.] {{c=0}}c. {{001f}}{{/c}}pren. {{c=0}}odmaknuti s razgovorom, poslom i sl. 3. {{001f}}skrenuti, zalutati {{/c}}[Bože mili kud sam zašo (prve riječi pjesme »Putnik« Petra Preradovića, ob. u šali kad tko upadne u nevolje)]

{{c=0}}⃞ {{001f}}{{/c}}našao pa zašao knjiš. (našo pa zašo razg.) {{c=0}}drzak čovjek iskoristio priliku i uvukao se ondje gdje se može okoristiti itd.; {{/c}}∼ daleko {{c=0}}prijeći svaku mjeru; {{/c}}∼ u godine {{c=0}}biti u odmakloj dobi, ostariti{{/c}}