zamesti — zàmesti (što) svrš. <prez. zamètēm, pril. pr. ēvši, imp. zamèti, prid. rad. zàmeo/zàmela ž, prid. trp. zamèten> DEFINICIJA 1. zatrpati, zavijati (o snijegu) 2. metenjem skloniti ukraj 3. pren. netragom izbrisati; odnijeti [zamesti tragove… … Hrvatski jezični portal
zamêsti — mêdem tudi zamésti médem dov., zamêdel in zamédel zamêdla tudi zamédel zamédla, stil. zamèl zamêla tudi zaméla (é; ẹ) nar. zmesti, zmešati: s svojimi pripombami ga je čisto zamedel / misli so se mu zamedle zamêsti se, tudi zamésti se zaplesti se … Slovar slovenskega knjižnega jezika
trȃg — m 〈N mn trȁgovi〉 1. {{001f}}otisak stopala, noge, kotača i sl. na nekoj površini 2. {{001f}}a. {{001f}}ostatak onoga što je bilo, postojalo b. {{001f}}karakteristično obilježje nekog utjecaja, prošlog vremena i sl. 3. {{001f}}predmet, pojava ili … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
zàvarati — (koga) svrš. 〈prez. ām, pril. pr. āvši, prid. trp. zàvarān〉 1. {{001f}}odvratiti čiju pozornost na drugu stranu 2. {{001f}}namjerno pogrešno obavijestiti; zavesti ⃞ {{001f}}∼ trag 1. {{001f}}pobjeći da se ne zna kuda, izbjeći potjeri, zametnuti… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
zavarati — zàvarati (koga) svrš. <prez. ām, pril. pr. āvši, prid. trp. zàvarān> DEFINICIJA 1. odvratiti čiju pozornost na drugu stranu 2. namjerno pogrešno obavijestiti; zavesti FRAZEOLOGIJA zavarati trag 1. pobjeći da se ne zna kuda, izbjeći potjeri … Hrvatski jezični portal
zamet — zámet m DEFINICIJA vjetrom nanesen snijeg na jednom mjestu; nanos, zapuh ETIMOLOGIJA vidi zamesti … Hrvatski jezični portal
trag — trȃg m <N mn trȁgovi> DEFINICIJA 1. otisak stopala, noge, kotača i sl. na nekoj površini 2. a. ostatak onoga što je bilo, postojalo b. karakteristično obilježje nekog utjecaja, prošlog vremena i sl. 3. predmet, pojava ili nešto drugo što… … Hrvatski jezični portal
zakídati — am dov. (í ȋ) 1. zametati a) s snegom: zakidati vhod v stavbo b) z gnojem, blatom: zakidati odtočni jarek v hlevu 2. ekspr. zamesti: sneg je zakidal vse poti zakídan a o: zakidan prehod … Slovar slovenskega knjižnega jezika
zavéti — véjem dov. (ẹ ẹ̑) 1. nav. 3. os., knjiž. zapihati: sapa, rahel veter zaveje 2. nav. 3. os., ekspr., s prislovnim določilom razširiti se, priti: skozi okno zaveje hlad; zavel je neprijeten vonj / med njimi je zavel molk / z njegovega obraza je… … Slovar slovenskega knjižnega jezika