zakačiti — zàkačiti (se) svrš. <prez. īm (se), pril. pr. īvši (se), prid. trp. zàkačen> DEFINICIJA 1. (koga, što) a. dohvatiti kukom b. okrznuti, jače dirnuti ili oštetiti po površini (o čemu oštrom ili opasnom, o metku i sl.); zakvačiti 2. (koga)… … Hrvatski jezični portal
zakáčiti — im dov. (á ȃ) knjiž. zapeti, zatakniti: zakačil je grablje ob korenino; zakačiti se za skalo ● knjiž. pazi, da te ne zakači kaka patrulja ujame, prime … Slovar slovenskega knjižnega jezika
zakvačiti — zàkvačiti (se) svrš. <prez. īm (se), pril. pr. īvši (se), prid. trp. zàkvačen> DEFINICIJA v. zakačiti ETIMOLOGIJA vidi zakačiti … Hrvatski jezični portal
kȁčiti — (što, se) nesvrš. 〈prez. īm (se), pril. sad. kȁčēći (se), gl. im. kȁčēnje〉 1. {{001f}}(što) hvatati kakvom kukom ili sponom, učvršćivati za to načinjenom iglom, užetom, kukama i sl. [∼ vagone; ∼ značku (u zapučak)] 2. {{001f}}(se komu) nametati … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
pòtkačiti — (koga, što) svrš. 〈prez. īm, pril. pr. īvši, prid. trp. pòtkačen〉 ekspr. 1. {{001f}}zahvatiti, zakačiti, poduhvatiti odozdo tako da se saplete i sl. 2. {{001f}}pren. ozlijediti koga … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
zàdjenuti — (što) svrš. 〈prez. zàdjenēm, pril. pr. ūvši, prid. trp. zàdjenūt〉 1. {{001f}}staviti u što; udjenuti, ugurati, zabosti [∼ cvijet u zapučak] 2. {{001f}}zapodjenuti, započeti, zametnuti [∼ borbu; ∼ kavgu; ∼ razgovor] 3. {{001f}}a. {{001f}}zahvatiti … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
zàhvatiti — (što, koga) svrš. 〈prez. īm, pril. pr. īvši, prid. trp. zàhvaćen〉 1. {{001f}}uzeti neku količinu (posudom, žlicom, rukom) od veće količine (vode, jela i dr.); zagrabiti, zahititi 2. {{001f}}pren. ući u problem, uzeti za predmet ispitivanja,… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
zàkvačiti — (se) svrš. 〈prez. īm (se), pril. pr. īvši (se), prid. trp. zàkvačen〉, {{c=1}}v. {{ref}}zakačiti{{/ref}} … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
kačiti — kȁčiti nesvrš. <prez. īm, pril. sad. kȁčēći, gl. im. kȁčēnje> DEFINICIJA 1. (što) hvatati kakvom kukom ili sponom, učvršćivati za to načinjenom iglom, užetom, kukama i sl. [kačiti vagone; kačiti značku (u zapučak)] 2. (se komu) nametati… … Hrvatski jezični portal
potkačiti — pòtkačiti (koga, što) svrš. <prez. īm, pril. pr. īvši, prid. trp. pòtkačen> DEFINICIJA ekspr. 1. zahvatiti, zakačiti, poduhvatiti odozdo tako da se saplete i sl. 2. pren. ozlijediti koga ETIMOLOGIJA pod 1 + v. kačiti … Hrvatski jezični portal
