zvučati — zvúčati (zvúčiti) (Ø) nesvrš. <prez. čīm, pril. sad. čēći, gl. im. čānje> DEFINICIJA 1. davati zvuk, proizvoditi zvuk; čuti se, odzvanjati, odjekivati 2. pren. ostavljati dobar dojam (po onome što se kaže ili čuje) FRAZEOLOGIJA zvuči… … Hrvatski jezični portal
zazvučati — zazvúčati svrš. <prez. zàzvūčīm, pril. pr. āvši, prid. rad. zazvúčao> DEFINICIJA početi zvučati ETIMOLOGIJA za + v. zvuk, zvučati … Hrvatski jezični portal
klopàrati — (∅, čime) nesvrš. 〈prez. ām, pril. sad. ajūći, gl. im. ānje〉 zvučati onako kako se čuje kad se dio kola i sl. vuče po zemlji, isprekidano i muklo se javljati u obliku udara, ob. od udaranja drva o drvo ili slabijeg udaranja željeza o šta drugo… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
pròpjevati — pròpjeva|ti (∅) svrš. 〈prez. ām, pril. pr. āvši, prid. rad. pròpjevao/pròpjevala ž〉 1. {{001f}}početi pjevati 2. {{001f}}pren. biti ispunjen radošću 3. {{001f}}pren. a. {{001f}}početi melodično zvučati, odjekivati b. {{001f}}pod prisilom početi… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
rôndati — (∅) nesvrš. 〈prez. ām, pril. sad. ajūći, gl. im. ānje〉 neskladno zvučati, proizvoditi isprekidane zvukove poput udaraca tvrdih kotača, predmeta o neravnu površinu i sl … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
zazvúčati — svrš. 〈prez. zàzvūčīm, pril. pr. āvši, prid. rad. zazvúčao〉 početi zvučati … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
zvȍnko — pril. jasno, zvučno [zvučati ∼] … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
zvòniti — (∅) nesvrš. 〈prez. īm, pril. sad. nēći, gl. im. njēnje〉 1. {{001f}}a. {{001f}}proizvoditi zvonjavu (o zvonu) b. {{001f}}ječati poput zvona, odzvanjati, odjekivati [∼ u ušima sjećati se nekog imena ili čega drugoga što se čulo] c. {{001f}}zvučati… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
propjevati — pròpjevati (Ø) svrš. <prez. ām, pril. pr. āvši, prid. rad. pròpjevao/pròpjevala ž> DEFINICIJA 1. početi pjevati 2. pren. biti ispunjen radošću 3. pren. a. početi melodično zvučati, odjekivati b. pod prisilom početi priznavati, odavati što… … Hrvatski jezični portal
rondati — rȏndati (Ø) nesvrš. <prez. ām, pril. sad. ajūći, gl. im. ānje> DEFINICIJA neskladno zvučati, proizvoditi isprekidane zvukove poput udaraca tvrdih kotača, predmeta o neravnu površinu i sl. ETIMOLOGIJA onom … Hrvatski jezični portal